Najmlađi trg u Velikim Zdencima, i drugi po redu , je Trg Hrvatskog Sabora. Prostire se na površini oko Crkve Svih Svetih, sve do kuće obitelji Grabić, premu Ilovskoj ulici, te do trafo stanice u suprotnom smjeru.

Jedina građevina na tom trgu je , naravno Crkva Svih Svetih, Veliki i Mali Zdenci. Razlog što se nije išlo na šire područje trga je taj što bi se tada morale mijenjati adrese te osobne isprave mještana, koji žive u blizini. U ovom slučaju, ne mora se ništa mijenjati, jer je sama crkva nova građevina , te je odmah upisana na adresu Trg Hrvatskog Sabora.

Većina mještana u Zdencima i općini zna, da je na području Zdenaca održano zasjedanje hrvatskog sabora, 1478 g.
U spomen na taj događaj, nastao je i zdenački Trg Hrvatskog Sabora.

{Ovaj slijedeći tekst i slika, preuzeti su s službenih stranica vlade i hrvatskog sabora}


Dolaskom Turaka na hrvatske granice te njihovim stalnim pljačkaškim pohodima ugroženost Slavonije rasla je iz dana u dan. Iz tog razloga mađarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin je 1472. priznao Slavoniji pravo da, radi jačanja vlastite obrane, ne plaća puni ratni porez nego samo polovicu.
U svezi s daljnjim obrambenim potrebama Slavonije kralj Matijaš Korvin je 18. listopada 1477. naložio da se zakaže održavanje slavonskog sabora. U tom nalogu, upućenom staležima kraljevine Slavonije, poručio je da se na poziv bana Ladislava Egervaryja "sakupe na saboru", dogovore o mjerama za obranu i izaberu svoga kapetana koji će surađivati s banom "kod obrane zemlje".

Ban Egervary je sazvao taj sabor za 20. siječnja 1478. u Zdencima. Bio je to vrlo važan sabor jer su njegovi sudionici donijeli prvi zakon o insurekciji (općem oružanom ustanku) u Slavoniji. U odredbama tog zakona određeno je da tko ima 25 kmetova, treba dati jednog konjanika i jednog pješaka. Konjanik mora biti "opremljen štitom, kopljem, tobolcem, lukom te dugim ili kratkim mačem". Pješak mora imati "štit, tobolac, luk, dugi ili kratki mač ili kratku sulicu". Kad se proglasi ratno stanje, svaki će "velikaš i plemić poći osobno u boj". Crkveni dostojanstvenici izuzeti su od obveze osobnog sudjelovanja u ratu. U boj nisu dužni ići ni "starci, dječaci, sirote i slabići", kao ni "oni koji su vezani zavjetom da se neće u dvoboju boriti", i to dotle dok im "taj zavjet traje". Oružani otpor "imade se voditi samo do Save, a ne dalje kako je to običaj kod vojevanja na Turke". Na banov proglas ratnog stanja svatko se treba staviti na zapovijed "k svome vodi županije". I "plemići jednoselci" moraju "osobno vojevati". Onima koji se ne odazovu bit će zaplijenjeni posjedi sve dotle "dok im kralj ne oprosti". Budući da plemići nisu mogli osigurati kapetanu "doličnu plaću i raspoložbu", tada nije izabran kapetan te je ban, kao glavni vojskovođa, ostao do daljnjega bez tog pomoćnika.

Zbog ratnog stanja sabori su sazivani još mnogo puta u Bihaću, Zagrebu, Križevcima i Čazmi.

Zaključci Hrvatskoga sabora u Velikim Zdencima

Hrvatski ban Ladislav Egervarski sazvao je, na temelju kraljevog ovlaštenja, Sabor , koji će se održati u Zdencima na dan svetih Fabijana i Sebastijana (20.siječnja) 1478. godine.
O tom Saboru do danas su poznata dva pismena spomena. Jedan je zapisnik sa Sabora. a drugi isprava bana Ladislava Egervarskog izdana u Križevcima 25. listopada 1478. godine, u prijepisu istog bana, izdana u Križevcima 8. svibnja 1480. Drugi dokument je nagodba, koju je Sabor u Zdencima sklopio sa zagrebačkim biskupom Osvaldom Tuzom, a odnosi se na davanje tzv . “desetine” crkvi. Neusporedivo značajniji je dokument Sabora, koji se odnosi na obranu zemlje od Turaka.

Zaključci su svrstani u sljedećih šesnaest točaka:

1. Ima se obaviti popis posjeda crkvenih dostojanstvenika (prelata), velikaša (baruna) i ostalih ljudi koji drže posjede, bili oni kojega mu drago staleža ili zvanja. Tko posjeduje 25 kmetova, ima postaviti jednoga pješaka i jednoga konjanika. Konjanik ima biti opremljen štitom, kopljem, tobolcem, lukom, te dugim ili kratkim mačem. Pješak ima nositi štit, tobolac, luk, dugi ili kratki mač ili kratku sulicu. Konjanik mora imati vlastitu opremu, prikladnu za ratnu službu. Ima li tko kmetova manje od 35, ima dati još jednoga konjanika i pješaka.

2. Čim se proglasi rat, ima svaki velikaš i plemić poći osobno u boj, čime se oslobađa dužnosti staviti jednoga konjanika. Crkveni dostojanstvenici i duhovnici izuzeti su od osobnoga polaska na vojnu, jer su od toga oslobođeni. Na vojnu nisu dužni polaziti starci, dječaci, sirote i slabići, pak i oni koji su vezani zavjetom da se neće u dvoboj u boriti. Dok taj zavjet traje, nisu dužni poći u boj, ali imadu prema popisu poslati svoje ljude.

3. Bude li u vrijeme proglašenja rata koji plemić ili velikaš odsutan iz Kraljevine Slavonije, ili izvan ove poslovima zaposlen, to imade na mjesto sebe staviti jednoga vrsnoga i plemenitog vojnika.

4. Vojna imade se voditi samo do Save, a ne dalje, kako je to običaj kod vojevanja na Turke.

5. Vojska se ne smije dići uslijed dvojbe ili na opću glasinu, već samo onda, kad bude ban Ladislav po svojim pouzdanicima sve u kraljevstvu obavijestio.

6. Čim obave proglas plemićki suci po trgovima i selima, ima se svatko staviti k svome vođi županije, inače trpi kaznu.

7. Plemići jednoselci imadu osobno vojevati.

8. Čim se obavi popis posjeda, ne smije se ni jedan kmet, do svršetka jedne godine, drugamo odvesti, pod kaznom od tri marke. Tko kmeta kuda povede (preseli) ima ga na poziv plemićkog suca natrag dovesti, a ban i plemićki suci imadu zaposjesti to selo i tako dugo držati u svojoj vlasti, dok onaj koji je kmeta odveo, ne zadobije milost kraljevu (tj. dok mu kralj oprosti).

9. Plemićki suci imadu nastojati da u onom slučaju, kad bi uslijed poziva na vojnu selišta ostala bez muškarca, jer su oci djecu, a muževi žene ostavili, pa ako bi ovakovi pozvanici kmetovi protiv toga prigovarali, a mogao bi se s toga oslabiti bojni duh vojnika, imadu ovakovi kmetovi dobiti shodnu polakšicu, što se prije mora ustanoviti očevidom onih koji su bili izaslani na popis posjeda.

10. Crkveni dostojanstvenici, velikaši i plemići, koji drže gradove ili tvrđave, mogu u ove poslati jednoga odličnog plemića, kako je to običajno.

11. Kanonici te ostali crkveni ljudi (duhovnici) i prevendari, koji posjeduju posjede s manje o 25 kmetova imadu postaviti jednoga pješaka, ako imadu manje o 35 kmetova, imadu sa svojim susjedima popuniti broj kmetova od 35, koji je dovoljan da se postavi jedan konjanik i jedan pješak.

12. Plemići koji nemaju 25 kmetova, ali najmanje 15, imadu poći na vojnu osobno s konjima, koji pako imaju manje od 15 kmetova, slobodni su od podržavanja pješaka i konjanika, no imadu osobno poći na vojnu.

13. Kralj neka bi pismeno naložio banu za Križevačku i Zagrebačku grofu Zagorskomu, a Nikoli Banffy-ju za Virovitičku županiju, da sve stanovnike svoje županije prisile na ovo vršenje odredbe pogledom na ovu vojnu. Koji bi se pako toj odredbi protivio, izuzevši one koji su s rečenih razloga oslobođeni od vojne, da njihove posjede zauzme (zaplijeni) i tako dugo drži, dok im kralj ne oprosti. Kad to ne bi Đuro Zagorski i Nikola Banffy mogli učiniti, tad ima ban takve otporne plemiće prisiliti ustanovljenim kaznama.

14. Pošto je kralj svojim nalogom odredio da si hrvatsko plemstvo na tom svom Saboru odabere kapetana koji će biti o boku banu Ladislavu, i jer taj kapetan nije mogao preuzeti imanje u svrhu plaće i raspoložbe, a plemići u Saboru nijesu imali otkuda da mu dadu doličnu plaću i raspoložbu, odlučeno je, neka bi kralj tu čast kapetana podijelio banu Ladislavu Egervarskomu .

15. Sve parnice, koje su urečene na naredni oktovalni rok, kao i sve kratke parnice toli svjetovne toli crkvene, odgađaju se na oktave svetoga Jurja.

16. Ako bi za vrijeme vojne kralj pozvao kojega velikaša ili plemića k sebi ili u svoju službu, dužan je ovaj prema popisu poslati u boj svoje ljude dostojno opremljene. Isto vrijedi i za one koji su zapriječeni poći na vojnu, jer imadu kra1jevske pozive!

Dogovori su bili jasni i čvrsti. Tko donesene zaključke u Velikim Zdencima ne bi poštivao, ostao bi bez svoga imanja. Obrana zemlje od neprijateljske najezde bila je u prvom planu i iznad svega. Posebice treba naglasiti odredbu koja se i dan danas poštuje: braniti svoje a ne otimaj tuđe! Obrana i samo obrana zemlje od neprijatelje bila je iznad svega. Ovo su bili prvi zaključci Hrvatskoga sabora o obrani svoje zemlje, ne ugrožavajući nikoga, častoljubivo i miroljubivo.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Na slijedećim linkovima možete vidjeti naše kuburaše, kako izvode svoju točku na Trgu Hrvatskog Sabora:

https://zdenac.forumhr.com/t270-uskrs-2012-kuburasi-slike-i-video